Ivan Lovrenović: KOMU JE MILJENKO JERGOVIĆ ČETNIK?
Harne ruke, tehnički dobro opremljene i instruirane, spremne i poskočne, ispisuju ovih dana po Zagrebu nesigurnim pravopisom a golemim masnim slovima poruku da je Miljenko Jergović - četnik. Pri tome biraju velike, nevino bijele zidove, koje onda komunalci moraju jednako brižljivo prebojavati.
Baš četnik? Odakle to ispisivačima zagrebačkih zidnih novina?
Nisu taj izum patentirali ovi noćni soboslikari, oni samo rade. Fitilj za tu verbalnu bombu bio je upaljen davno, i, eto, nije se ugasio.
Bješe to onomad, prije gotovo petnaest godina, kada je ugledna književnička glava iz čiste pizme a mimo ikakva književnog kriterija i činjenične osnove lansirala u hrvatsku javnost prijesnu laž, da u Hrvatskoj nema nikoga tko bi „našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji“ - osim Miljenka Jergovića.
Spomenuti uglednik bio je tada predsjednikom Hrvatskoga društva pisaca. Društvu nije smetala njegova opaka izjava. Bio sam tada jedan od onih koji su se zbog toga oprostili od HDP-a. Pismo je glasilo:
Uvaženi kolege,
Odluka da istupim iz Hrvatskoga društva pisaca jedini je način koji mi je na raspolaganju da izrazim prosvjed i indignaciju zbog geste predsjednika HDP-a, gospodina Velimira Viskovića, koji je u intervjuu što ga je dao listu Vijenac (br. 440, 13. siječnja 2011. godine) ustvrdio: „Nemoguće je naći Hrvata, osim možda Miljenka Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji.“
Ne pamtim kad sam pročitao kraću a opakiju tvrdnju jednoga književnoga i javnog uglednika. Jedna je stvar što je potpuno netačna, odnosno svjesno lažna. To se može ostaviti autoru na dušu i na karakter. Mnogo gori i opasniji je način na koji je artikulirana i odaslana - kao lozinka kojom se svim zainteresiranim i entuzijastičnim domoljubima signalizira da bi bogougodno hrvatsko djelo bilo nekako maknuti toga zloćudnog „reafirmatora četništva“.
O Miljenku Jergoviću može misliti što god tko hoće. Tako i Velimir Visković može priznavati da mu je on „kritičarska zabluda“; ne vjerujem da taj kasni autodafe može nauditi Jergovićevoj književnosti, više govori o kriteriologiji kritičara i kanonizatora hrvatske književnosti. No, ugrožavanje nečijega fizičkoga integriteta sasvim je druga stvar – na to nitko ne smije imati pravo.
Ako sam što propustio, molim kolege iz HDP-a da me isprave, no svih ovih dana otkako je osvanuo Viskovićev intervju u Vijencu, nisam uspio primijetiti niti jednu jedinu javnu reakciju – niti od uprave i članova HDP-a, niti u cijeloj hrvatskoj javnosti.
Zato zahtijevam da me brišete iz članstva Hrvatskoga društva pisaca, te da o tomu na primjeren način obavijestite sve članove Društva. Najmanje što mogu učiniti jest to, da tu gestu učinim javnom.
Ivan Lovrenović
U Sarajevu, 22. 1. 2011.