Amir Brka: NARCIS NAD VODAMA
Pred crtežom Sanjina Lugića
Nije to samo banalna alegorija o oholosti mitska,
jer taj se mladac vječito ogleda i u valima Stiksa,
rijekē koja i svakog čovjeka na dvije obale dijeli,
stoga očajni vapimo da ova preteška rana zacijeli
i da se slijepa materija s besmrtnom dušom spoji
O tom blaženom času niko u stvari ipak ne dvoji,
jer strasno ćutimo da nam je sudba tako skrojena,
a drskošću ciničog uma zatim je bolno rastrojena
Uzaludno se, jadni, zagledamo u svoju vanjštinu,
žudeći da prizovemo najdublju božansku baštinu,
jer razum nas sputava i omču nam cerebro spliće,
pa zora koja je oduvijek u nama eonima ne sviće,
a neprozirna nas tmuša čini barbarskim hordama:
Narcis je duh koji će vječno lebdjeti nad vodama
Sanjin Lugić, Narcis (crtež)