Azer Tipura: PET PJESAMA
MLJET
Tako je tiho. Ne znamo
Je li vrijeme svoje otkucalo
I vratilo se na početke
Ili samo se skrilo, povrijeđeno.
Ali našli smo se ovdje.
Ovo čisto nebo plavodomno
Milostivo je. Našim
Greškama more daje
Blagost. Mreška se
Ulovljena svjetlost u vodi.
Zidine ipak smo digli
Iz stare ljudske navike.
Dalekost nudi sviklu sigurnost,
Mada i Odisej slučajno je svratio.
(šta li je mislio dok je s noktiju
prao crnilo iz rata)
Pa nikad ne znaš
U tiha uljuljkana jutra
Kad život je nužnost, svrha
Dok zagledani smo
Posjedali –
O, kakav to dopire glas
Zaboravljenog iskustva
Oslobođen poznatih nam razloga,
Kakav je to glas što vreba?
Množen nožem donese
Suze na obraze, krikove šećerene
Sa tako treba.
JEDNO TIBERIJEVO ČITANJE
Litica Kaprija.
Pognut u hladu baldahina
strogo čita
još jedan od glasova
sa svih ivica
svog svijeta.
Juče maglene izvještaje
iz teških germanskih šuma,
danas suho, pilatovsko
pranje ruku iz Judeje,
pristiglo od glasnika
tri dana prašnjavog,
koji drhtavo čeka
njegovo mumljanje u bradu,
kad, gle! –
Iznenadno dizanje pogleda
na kamenčiće arhipelaga
u modrom obzorju:
bio je kao titraj
u zraku,
bljesnuće,
neki neznaj
lazarske pobjede nad smrću.
STJEPANGRAD, BLAGAJ
Ovo dokono hercegovačko kamenje
lomnost svoju vida u
mladosnu oku
Probija zarasle viteške straže
i šutnjom se dovija
samo da pogledam kroz puškarnice u
radosnu dolinu suncu podvijenu
Nikako zacrnjenu
konjanicima – lutajuć' ga neki Tatari novi
u bremenu vremena
okrnjili.
PISMO IZ ŠPANIJE
I dalje ti
ranjen
držim odstupnicu na Ebru
Why Carmela
why
Kašljem
Veliki poraz
za sve sitne
- unaprijed izgubljene -
pobjede
I gore knjige za Crveno-crne noći
što ne istrajaše
do Pazolinijeve Zore
- zalud-nade -
rijeka kad uteče
u more
nije više rijeka
nego neka
dvorana ogledala
gdje su izgubljene
sve velike riječi
ili odgođene.
WALDENOVA DRUŽBA
Zapleteni drvećem hučimo s vjetrom
što je čučao
u obasjanom krugu vatre
ispod škripave daščare
tjeramo mrakove namjere
grijemo se krilatim govorima, više
ramenima nego dodirima koljena.
Zahvalni privremenim sobom
vraćamo se vrlinama,
izmaštanim slikama u pričama drevnim -
o nastanku svjetla,
dnevnim pobjedama
s koracima u gredicama luka i mahuna,
mjerenim metrima sunca
izvan dohvaćenih ivica šuma.