Rapko Orman: STAZAMA TREĆE DOBI
odavno već koračam stazama treće dobi
korak se skratio uveliko smanjili kapaciteti
svjetla minulih ljeta ugasile kasne jeseni
magle i hladni dani zaposjeli osamdesete
(nekada su ti znaci opsjedali i pedesete)
slika mi se zamuti kao da gledam kroz mrene
umjesto dragocjenog smijeha i radosti
preda me iskoče sjećanja daleke uspomene
neke me raznježe / razgale neke uznemire / rastuže
one i sve ostale prazninu u meni popune
rijeka kojom plovi splav moga života
prošla je kroz mnoge sutjeske / tjesnace
modrice bolne tijelo dobilo putujući
rane i ožiljke duboke i teške
začudo i takav eto na valovima sudbine
doplovio sam dovde do mirne luke
a dalje neka bude šta bude
rijeka postojano nezadrživo
ušću svom teče
- 11. 2025.