Rapko Orman: U SVIJETU BOJA
pred slikama gabrijela jurkića
između visokih stabala rastvorene daljine svjetla i zraka
tiha zelena šuma duboko diše grudi okrajaka nadima
margarete žute i ljubičaste visoravan u cvat zaodjenule
krajolici prekrili platna doba dana godine
idem od slike do slike
od predjela do predjela
mjesec divljih makova žari se i stere
sunce spušta visak na visoka stabla
ovce traže plandište iznad oblak prašine
slikar je volio svijet prirode boje bilja i nebilja
vilu naroda svoga valove kose i vela
uz stećke bosanskih predjela sve titra treperi
duga vijuga svila se u svojoj raskoši preliva
kroz veliki prostor tame svjetlo u vječnost putuje
niz devet svijetlih stepenica stazom što vodi do kapije
kapija sa dva stuba s kojih se fluid uzdiže
između treba proći ostati ili nestati
kako odoljeti zimi toj bjelini u igri boja
lila krila zraka iskre odsjaji žuti zeleni smeđi
sva doba dana u oku temperaturu utvrđuje tijelo
zubi cvokoću il ruka otkopčava dugme pod vratom
u svijetu boja zapisa slikar u silnom prostoru prema obzoru
iza zapada sunca ili za zapadanja samoga
sa raduše planine ima pogled sa osamnaest planinskih linija
pa kako srce sačuvati u grudima kako ne raširiti ruke
i poći u zagrljaj prenja malovana treskavice čvrsnice
oko pustiti kroz plavet da jezdi da jedri da puca
nebar je volio nebo i uvijek ga na platna svodio
zato je svod tako blizu da se rukom dohvati opipa
i oblake lepršave lagahne guste tmaste presvlake
lađe u pokretu gomile bala pamuka
kada kroz te naslage vile sunca provuku paroške
krateri oblaka zažare kiša zlata i sjaja
blago pospe polje drago polje svevida
kako srce sačuvati u grudima kako ne raširiti zjene
vidara pustiti da uznosi da opija da vida