Vera Arapović: TRI LIVADE
Jednom davno, u pitomoj dolini bile tri livade. Jedna je bila prekrivena mirisnim poljskim cvijećem, bijelim, plavim, žutim i crvenim. Na drugoj je rasla hranjiva zelena trava dokle pogled seže. Trećom je tekao veseli potočić, skakućući preko bijelih oblutaka, odmah ispred pastirske kolibe.
Livade su se stalno svađale oko toga koja je ljepša i korisnija. Kada bi ujutro granulo sunce, potočić bi glasno zapjevao:
- Pojim ovce, travu, cvijeće,
nitko žedan ostat neće.
Odmah bi mu uzvratila cvjetna livada:
-Žuto, plavo i crveno,
bijelo, roza i zeleno, mirisnim
je cvijećem prekriveno.
A trava bi tiho mrmošila:
- Bez mene nema ni sira ni
mlijeka i slasnog sladoleda ni za lijeka.
Jedne noći sruči se na livade veliko nevrijeme. Padala je jaka kiša, grmilo, sijevalo, ma strašno. Kad se pastirka ujutro probudi, dočeka je grozan prizor: umjesto potočića - valjala se mutna bujica, umjesto cvjetne livade – blato, a trava se pretvorila u duboku vodu.
Srećom (ali samo u bajkama), bio je to ljetnji pljusak, sunce je uskoro obasjalo livade, isušilo vodu i za nekoliko dana, livade su opet bile prekrivene cvijećem i travom. Samo bi na zalasku sunca, potočić sanjao o tome kako je jednom bio dubok i jak.
Od tada, sve troje su živjeli mirno i u slozi. (Ali samo u bajkama).