Ivan Lovrenović

Liber memorabilium, Durieux, Zagreb 1994. Večernji list, 7. 2. 1994. Iako je to zbog njezine česte sumorne motivike donekle teško reći, ipak kažimo - knjiga Ivana Lovrenovića prava je književna poslastica. Ova prozna zbirka, pa­noptikum, patchwork, dijelom dnevnik i ljetopis, vjerujemo, tek treba požnjeti pravu pažnju čita­lačke publike, doličnu svojim iznimnim osobinama i kvalitetama. „Liber memorabilium“ autor od­mah na početku pomalo (samo)ironično naziva – „quasi roman“. Svakako, ovo je tekstovno prozno polje veoma teško jedno­značno žanrovski odrediti. Mnogi bi rekli da „čisti“ roman zaista nije, a nije ni samo zbirka pripovjedaka i zapisa. Ipak, svojom naracijom i strukturom „Liber memorabilium“ itekako ima i osobine romana, s natruhama povijesne, detekcijske i kroničarske proze. Po strukturi ri­ječ je o proznom tkivu prstenaste, kružne kompozicije. Motivika ro­mana grupira se oko motiva hrvat­ske i bosanske povijesti i sada­šnjosti, motrenih iz kuta likova s kojima se vrtlog povijesti nesmilje­no i tragično poigrava. Pripovjedač proživljava paklenu 1992. godinu u Sarajevu, a u čet­ničkim napadima na Grbavicu uni­štene su mu drage knjige, doku­menti, zapisi, bilješke i ostali alat ozbiljnog i temeljitog književnika. Kroz rekonstrukciju sjećanja pri­povjedač uranja u rijeku prošlosti. Sjećajući se didovih priča, predivnom bosanskom ikavicom prolazi bosanskom poviješću ranijih sto­ljeća i raznih ratova u ovome, kada ih ima i previše. Impresioniran sud­binama bosanskih fratara, sastav­ljač i pripovjedač knjige donosi nam i priče o Matiji Divkoviću, fra Anđelu, tragičnim sudbinama Jaj­ca i Varcara. Tu je i pregršt frag­menata mudrih misli, običaja, iro­ničnih dogodovština, ispričanih pripovjedačkom atmosferom, to­nom i smirenošću na tragu andrićevske prozne naracije. U glavnom naracijskom tijeku događa se cijela kronika tragičnih i čudnih ljudskih sudbina vezanih za zbivanja pred drugi svjetski rat, silovitost svih zbivanja i preokreta 1941. godine. No, i opisujući dane kada se prelama povijest, autor daje oduška rafiniranoj bosanskoj duhovitosti: „Jedna vojska omrkne, druga osvane, jedna doručkuje, druga večera (a one sitnije, manje ambiciozne, ubacuju se između obroka)...“ Pripovjedač uspome­nu na oca, zasigurno stradaloga na križnom putu iako za to doku­mentarne potvrde nikada nije do­bio, a vođenog (prekriženog) u koloni „nestali“, uz ostalo koristi i kao lajtmotiv za rekonstrukciju zbivanja 1941 – 1945. godine, obavljenu ­iz kutova raznih sudbina. Pripovjedač je inače rođen u tom ratnom vrtlogu, a krug se zatvara kada pripovjedač pola stoljeća kasnije i sam provodi svoje prognaničke dane u Zagrebu nakon što mu je u Sarajevu uništena književna građa i ostavština mukotrpno građena desetljećima. Knjiga je satavljena od različitih proznih tekstova, koje je Lovrenović već objavljivao po časposima, ali način i raspored njihova slaganja i strukturiranja objedinio ih je na jednom mjestu u svojevrsnu tematsku i naracijsku rijeku, iako svaka ima i svoju autentičnu autonomnost. „Liber memorabilium“ izvanredna je knjiga, također i svojevrsni bedeker o aktualnoj bosanskoj drami. Treba li i naglašavati da se čita nadušak? Prava knjiga u pravo vrijeme!