Ivan Lovrenović

                             Pred crtežom Sanjina Lugića

Ne odustaje Sizif, i ustrajno kamen gura ka vrhu,
to traje tako dugo da se s njime već posve srodio,
od trošne prirode on se kroz tisućljeća oslobodio,
a ono što zauvijek živi, ne brine za vlastitu svrhu

Korinćanin je i Smrt porazio, priča će kazati ova,
ali istinski trijumf je postigao u kazni od bogova,
i dok smrtnici vele kako im nastojanja sva jalova
on oličava, samo Sizif ostvarenje njinih je snova,

jer ljudi oduvijek snuju kako da nadmudre Boga,
pritom su na sve riješeni, čak i da prihvate zlôga,
kojem će dati dušu, pa nek i njome Satan ovlada

Nije tek tragično, i groteskno je svako tumačenje
koje u Sizifovu udesu ne vidi najdublje značenje:
vječnost je za spremnoga da uvijek iznova strada

Sanjin Lugić, Sizif