Enver Kazaz: VJEČNA SLOBODA
Ranim jutrom probudi me pjesma
Kao da sam negdašnji kosac
Što rosnu kosio je travu
Na očevoj livadi
Prvo uvuče tijelo
U svoj strujni vrtlog
I ono izvanvremeno postane
A ne mrcina stara
Koju boli svaka kost
Zatim me jezikom opkoli
I u bezbrojne upadam stupice
Često po njihovom labirintu
Danima tumaram
Ne znam jesam li
Za radnim stolom
Ili negdje daleko
Na dušu sveden
Koja po gustoj šumi
Usamljena luta
Ne znam ni jesam li
U ovom jutru divnom
Ili u bezvremenu
Gdje jezik gradi
Svoju beskrajnu poljanu
Ni jesam li u sebi
Ili u drugom nekom
Ko mi liči
Ali sigurno nije
Moje cijelo Ja
Kad izrone riječi
Taj što mi liči
Nastani se u njima
I pjesma mi bude zatvor
Njegova vječna sloboda