Goran Milaković: NITRO RAZRJEĐIVAČ
Šalje Goran Milaković pismo i u njemu jedan fragment iz „romana u raspadanju“. U pismu Milaković razjašnjava da je to što šalje jedna „cveba koju neodređeno vidim kao dio jedne cjeline, jednog romana. Tako se nadam, sistemom spojenih cveba, da će to već nekako ići. Prvo ću pisati, onda ću skrojiti. Da budem sasvim iskren, u namjeri da kaže nešto nepovoljno o mojoj novoj zbirci pjesama, jedan je kritičar izjavio da sam napisao ᾿knjigu koja se raspada᾿. O, svjetlosti! Knjiga koja se raspada! To tek želim napisati. A roman se tako dražesno raspada.“
Pripalo mi je izrazito zadovoljstvo i čast da ovim fragmentom najavim knjigu Gorana Milakovića u nastajanju, pardon, u raspadanju. (I. Lovrenović)
Goran Milaković
NITRO RAZRJEĐIVAČ
(Stihovi iz romana u raspadanju)
Beni u antikvarijatu moram slovkati Flauberta. Nije čula. Imaju gospođu Bovary, koju ona izgovara kao safari. Stresno je na drugom slogu. Ali ja tražim njegovo Jednostavno srce, godinama ga tražim, pa ga i pronalazim, odnosno ne pronalazim. Rasprodalo se jednostavno srce. U njega stane jedna papiga i ništa više.
Krv u meni baca ključ i želim tu depersonu sada izvrijeđati, želim biti konzekventno, učeno govno, iz centra bića svoje muške osobice urlati da je to nedopustivo, hvatati dramske pauze između dva daha, snebivati se pun svjetla. Knjige prodaje a nikad za Flauberta čula nije!
Pa se prisjetim kako mi je prije nekoliko dana u trgovinu došao tip iz firme Matić metali i pitao me imam li nitro razrjeđivača. I mirno nastavim slovkati.
Tako se na par minuta, u ovom ludom čamcu ravno prema dnu, može biti netko.
Mora.