Ivan Lovrenović

Lik tiranina-nemani poznaju mitologije, predaje, legende i čak noćne more svijeta; osobine su mu svugdje u glavnim cr­tama iste. On za sebe zgrće opće dobro. On je neman željna pohlepnih prava “mene i mojega”. Mitologije i bajke navode da on donosi sveopće pustošenje dokle mu vlast seže. To ne mora biti više od kućanstva, vlastite mu izmučene psihe ili života koje zatire dodirom svojega prijateljstva i pomoći; može se pak od­nositi i na cijeli opseg njegove civilizacije. Napuhani tiraninov ego prokletstvo je za njega i njegov svijet - ma kako mu bogaće­nje naizgled uspijevalo. Prestravljen samim sobom, progonjen strahom, pripravan da se u svakom trenu suoči s očekivanim nasiljem svojega okoliša i odupre mu se, što su sve u prvom redu odrazi neukrotivih poriva ka stjecanju unutar njega samog, ovaj div samostečene neovisnosti nosi glas propasti svijetu, sve i ako sebi možda govori da su mu nakane čovjekoljubne. Gdje god mu ruka pala, odjeknut će vapaj (ako već ne s krovova, onda - s većim jadom - u svakom srcu): vapaj za junakom-otkupiteljem, nositeljem sjajne oštrice, koji će udarcem, koji će dodirom, koji će samim svojim postojanjem osloboditi zemlju.

(Joseph Campbell, The Hero With a Thousand Faces, New York 1949; hrvatski prijevod: Junak s tisuću lica, Zagreb 2009.)